Enciklopedija Wiki
Advertisement

ABA, srednjovjekovno ugarsko pleme od kojeg potiču našički i voćinski vlastelini u srednjovjekovnoj Slavoniji. Herceg Koloman , brat kralja Bele IV, darovao je 8. II 1240. svom odgojitelju, poslije peharniku (dapiferu) – magistru Dimitriju I (12141243. ) iz plemena ABA (ogranak Lipócz) dio posjeda Našice , koji je dotad imao ban i palatin Jula (Gula; Gyula; ženidbenim vezama u rodu s Lipóczima) te ga izgubio zbog pobune protiv kralja Bele IV.

Drugi dio posjeda Našice, koji je pripadao templarskomu viteškom redu, darovao je ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert 4. IX 1310. unuku Dimitrija I Aleksandru II (1282 – umro prije 1326), sinu comesa Aleksandra I (1241–1280). Brat Aleksandra I, Dimitrije II (1248–1280), bio je 1248. varaždinski veliki župan. Aleksandar II dobio je posjed kao nagradu za vjernost i sudjelovanje u borbama kralja Karla Roberta s protukandidatima za ugarsko-hrvatsko prijestolje. Isti kralj daruje 1312. Aleksandru II i posjed templara Sveti Martin kod Našica te pravo da tu sagradi »castrum«. Nije poznato je li utvrda i sagrađena.

God. 1315. posjed Sveti Martin je vlasništvo viteškog reda ivanovaca ili hospitalaca, kojem su naredbom pape Klementa V (prema odlukama Koncila u Vienni u Francuskoj 1311–1312) predani posjedi templara. Time je kraljevska darovnica Aleksandra II izgubila vrijednost. God. 1329. predao je požeški Kaptol magistru Dimitriju III (1282–1338), sinu Aleksandra I dio posjeda Leskovice (koji graniči s posjedom Našice). God. 1350. sporio se magistar Denk I (1336–1350), koji je bio unuk Aleksandra I, a sin Nikole (1288–1315), pred bosanskim Kaptolom u Đakovu s Filipom Korogom Lovrinim zbog posjeda Ladislavovac, Luka i Jagodnja. J. Bösendorfer navodi da je pleme Aba sagradilo utvrdu u Našicama – »castrum Neckewar« ili »castrum Nekche« – koji ostaje u posjedu obitelji Našičkih (Nekcsey), potomaka Dimitrija I, do XV st., kada Žigmund Našički (oko 1394 – oko 1403), unuk Denka I, sin Aleksandra IV (1346), pada u nemilost kralja Žigmunda Luksemburškog (kao pristaša Ladislava Napuljskog) te ovaj poklanja utvrdu 1403. i ponovno 1405. županu Fejerske županije Davidu Lackoviću de Szant i njegovu bratu. Od 1407. posjed Našice postaje vlasništvo Gorjanskih. Novija arheološka istraživanja srednjovjekovne arhitekture u Našicama (1953. i 1954) nisu dala pouzdan podatak o lokaciji utvrde. Od Petra I (1263), sina Dimitrija I, potječe ogranak obitelji Keczer de Lipócz (odnosno Keczer de Lipóczi et Nekcsei) kojega grana – obitelji Keczer de Radovan – posjeduje od XVI do XVIII st. dobro Radovan (kod Ivanca) u Varaždinskoj županiji. Stjepan Keczer de Radovan, gospodar imanja Gorica (danas selo kod Rasinje), dao je 1718. podići pilon Sv. Trojstva u Cvetkovcu kod Ludbrega (u novije vrijeme obnovio ga je kipar Ivan Kožarić) o čemu svjedoči natpis s inicijalima njegova imena i grb. Njegova kćerka Ana udana Gušić, ostavila je oporukom iz 1757. svoje bisere svetištu Majke Božje Bistričke. Ogranak plemena Aba, Atyinay (Atynay, Athynai, Otynai) dobija posjede u Slavoniji potkraj XIII st.

God. 1290. daruje kraljica Elizabeta Kumanka posjed Sveti Martin kod Virovitice magistru Lovri II (1277–1290), sinu Lovre I (1259–1275) iz plemena Aba. Kraljica naziva Lovru II »cognatus noster karissimus«. Lovrinu sinu Nikoli I (1308–1318) daruje 1308. tast Egidije, sin Grgura iz plemena Moslavačkih (Egydus de Monoszlay), posjed Drenovac (Darnocz) s istoimenim gradom. Nikola I i njegova braća – pristaše kralja Karla Roberta borili su se protiv kraljevih protivnika Ivana i Petra, sinova Henrika Gisinga. Nikola I i njegov brat Petar I (1317–1340) bili su više godina zarobljenici Gisingovaca u Voćinu. God. 1317, poslije protjerivanja Gisingovaca iz Slavonije, darovao je 22. V 1317. kralj Karlo Robert magistrima Nikoli I i Petru I te njihovoj braći – magistrima Jakovu (1317–1324) i Ivanu (1317–1340) posjede i gradove Voćin, Drenovac i Novake. Tom darovnicom osnovan je ogranak plemena Aba-Voćinski (Atyinay). God. 1380. dosuđuje kraljevski dvorski sudac Jakob de Scepus voćinskim plemićima (nobilibus de Athina) Petru, sinu Lovre, Petru, sinu Nikole, i Stjepanu,sinu Ivana, zaselak Sveti Martin (u dokumentu se spominje i darovnica Elizabete Kumanke iz 1290. Lovri II za isti posjed) i posjede Neptilnoch i Kiralouch kod Virovitice. Grb obitelji sačuvan je na pečatu Ivanova sina Stjepana iz 1389. Zbog sudjelovanja u ustanku ugarskih plemića 1403. protiv Žigmunda Luksemburškog, kralj je oduzeo posjed Voćin Lovrinu sinu Ladislavu i Žigmundovu sinu Stjepanu. Posjed im je vraćen poslije izmirenja s kraljem. God. 1418. spori se Stjepanov sin Žigmund s obitelji Korog zbog dijela obiteljskog posjeda koji je obitelj Korog naslijedila od Petra II (1324–1340), sina Nikole I. Spor je završio nagodbom. Ogranak obitelji Atyinay izumro je poslije smrti Žigmunda 1434. Istog podrijetla su i Nikola (1311–1324), sin Omedija (Amadéa I, 1278–1311) iz plemena Aba (ogranak Amadé), koji je bio ban Slavonije 1322–1324. i Petar Chyrke (1323–1380), sin Tome (1322–1347) iz plemena Aba (ogranak Churke, Chyrke, Csirke), koji je bio križevački župan (1373–1380) i podban Slavonije (1376–1380). U Arhivu Hrvatske čuva se zbirka isprava o posjedima voćinskih plemića.

Advertisement