Mansa Musa I zivio je od 1280. do 1337. godine, koji je bio izuzetno bogat kralj, i jedan od rijetkih koji je ostao zapamcen po dobrim djelima a ne samo po ogromnoj moci koju je posjedovao.
Bogatstvo je stekao skupljajuci i prodajuci zlato i so. Njegovo licno bogatstvo preracunato u danasnju vrijednost iznosi 400 milijardi dolara. Malijsko carstvo je tada proizvodilo vise od polovine svjetskih zaliha soli i zlata.
Bio prosvjeceni musliman koji je veliku paznju poklanjao skolovanju ljudi, pa su se od njegovih mnogobrojnih stipendija skolovali ucenici iz citavog muslimanskog svijeta na Univerzitetu Sankore u Timbuktu.
Musa je ostao zapamcen i po svom hodocascu koje je obavio 1324. godine. Njegova povorka se sastojala od 60.000 muskaraca i 12.000 robova, a svaki od njih je nosio po jednu zlatnu polugu tesku oko 2 kg. U povorci je bilo i oko 500 glasnika u svilenoj odjeci koji su sa sobom nosili stapove napravljene od suvog zlata. Musa je licno finansirao ovu nevjerovatnu povorku, a kvalitetnu hranu su jeli svi i ljudi i zivotinje. Dio Musinog karavana je cinilo i 80 kamila, a svaka je prenosila izmedju 20 i 130 kilograma zlatne prasine.
Musa je ovo zlato poklanjao siromasnima, koje bi sreteo na svom putu, a cesto bi dao i velike kolicine zlata trgovcima u zamjenu za najobicnije suvenire. Kada je Mansa Musa prosao kroz Kairo u julu 1324. godine, u gradu je ostavio toliko zlata da je njegova cijena dramaticno pala, zbog cega se trziste oporavljalo od ove inflacije narednih 20 godina. Njegova dobra djela i ogromne kolicine zlata su imali negativan ekonomski ucinak i na ekonomiju Medine i Meke narednih deset godina.
U zelji da ispravi gresku koju je napravio, Musa je uzeo kao zajam svo zlato koje je mogao iznijeti iz Kaira, i to sa jako visokim kamatama. Ovo je jedini zabiljezeni trenutak u istoriji da je jedan covjek direktno kontrolisao cijenu zlata na Mediteranu.
Ovakva velikodusna djela ostavljala su dubok utisak na ljude koje bi Mansa Musa susreo na putovanjima, zbog cega se Mali vrlo brzo pojavio na kartama sirom Bliskog istoka i Evrope. Po prvi put u istoriji, subsaharska Afrika je postala poznata sjeverno od pustinje Sahare.
Musini nasljednici nisu uspjeli sprijeciti rat. Bogatstvo se raspalo dvije generacije nakon njegove smrti.