partikularno pravo (srednjovj. lat. ius particulare: posebno pravo), u pravnom sustavu, naziv za skup pravnih normi koje ne vrijede za cijelu državu i sve njezine građane, već samo za jedan njezin dio (pokrajinu, grad i sl.) ili za neku skupinu stanovnika.
U međunar. pravu, partikularno pravo izvor je kojemu je krug obvezanih subjekata uži od međunar. zajednice i odrediv (ugovorne ili običajne norme koje vrijede između dviju ili više država). Partikularno međunar. pravo priznato je Statutom Međunarodnoga suda (koji je dio Povelje UN-a) te u sudskoj praksi. Glavni izvori partikularnoga međunar. prava, koje ne smije biti u suprotnosti s kogentnim međunar. pravnim pravilima, međunarodni su ugovori, partikularno običajno pravo te jednostrani pravni poslovi međunar. prava. Kategorija:Pravo